Hrvatska mora zaštiti svoja poljoprivredna zemljišta, a što se tiče nekretnina, njihovo je tržište ionako već liberalizirano, izjavio je Dubravko Ranilović, predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i suvlasnik tvrtke Kastel. Kupnja poljoprivrednih zemljišta, kao i nekretnina, regulirana je u 4. poglavlju europske pravne stečevine - Sloboda kretanja kapitala. Hrvatska je u sklopu pregovora s Europskom unijom u srpnju za to poglavlje zatražila tzv. prijelazno razdoblje, i to upravo za prodaju poljoprivrednog i šumskog zemljišta.
Moratorij na kupnjuAko hrvatski zahtjev Bruxelles prihvati, državljani EU ne bi mogli kupovati hrvatsko poljoprivredno i šumsko zemljište 12 godina nakon ulaska naše zemlje u Uniju. No članstvo u EU ipak je još daleko, a mjere zaštite treba primijeniti odmah jer strani fondovi formalno putem hrvatskih društava već otkupljuju poljoprivredna zemljišta po Hrvatskoj. Naša seoska imanja i poljoprivredna zemljišta imaju niske cijene, jeftina su, kaže Ranilović te napominje kako je takav otkup posebno raširen u Istri i u sjevernoj Hrvatskoj. Riječ je očito o manipulativnoj kupnji jer su cijene tih zemljišta još jako niske. Jednom kada one narastu, ne treba se bojati masovne kupnje, ističe Ranilović.
Situacija s nekretninama posve je drukčija te neka vrst dodatne zaštite više ne bi imala smisla. Hrvatsko tržište nekretnina, kako ističe Ranilović, već je godinama zapravo liberalizirano. Od 1. veljače 2005. godine na snagu je stupila odredba Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) prema kojoj stranci, državljani EU, mogu kupovati nekretnine u Hrvatskoj na temelju reciprociteta - znači ako građani Hrvatske mogu stjecati nekretnine u njihovoj matičnoj državi. Kako reciprocitet postoji u gotovo svim članicama EU, tržište naših nekretnina de facto je posljednjih četiri godine bilo otvoreno svim Europljanima, izuzev primjerice Česima. "Zakon reciprociteta" vrijedit će do 1. veljače iduće godine, a onda će se, kako predviđa SSP, naše tržište nekretnina i službeno posve liberalizirati.
Otada Ministarstvo pravosuđa više neće provjeravati utemeljenost zahtjeva Europljana za kupnju nekretnina. No, da dosadašnja djelomična liberalizacija nije rezultirala masovnom rasprodajom hrvatskih nekretnina, potvrđuju i statistički podaci.
Pozitivni odgovori
Ministarstvo pravosuđa zaprimilo je do sada ukupno 8122 zahtjeva stranaca za kupnju nekretnina, od čega ih je obrađeno 6904. Na 3440 zahtjeva pozitivno je odgovoreno, dana je suglasnost za kupnju nekretnine, odbijeno je 867 zahtjeva, a 2047 predmeta nije obrađeno. Ništa se posebno neće dogoditi 1. veljače iduće godine kada će se hrvatsko tržište nekretnina posve otvoriti državljanima EU, uvjeren je Ranilović.
Članstvo u Uniji moglo bi pozitivno utjecati na cijene, ali samo nekih nekretnina, primjerice u Zagrebu i priobalju. Treba imati na umu da u Hrvatskoj ima svega oko deset posto vrhunskih nekretnina koje su privlačne bogatijim Europljanima, napominje predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK.
Novim članicama EU sedam godina odgode
Poljska je jedina od deset postkomunističkih država, novih članica EU, koja je dobila odgodu prodaje poljoprivrednog i šumskog zemljišta strancima na 12 godina, koliko traži i Hrvatska. No Varšava je na početku pregovora tražila čak 18 godina odgode. I ostale su zemlje na početku licitirale "veće brojke", ali na koncu je Bruxelles za svih osam kandidatkinja odredio rok odgode od sedam godina. Čak pet sadašnjih novih članica EU tražilo je odgodu od deset godina - Bugarska, Češka, Mađarska, Letonija i Slovačka.
Rumunjska je pak počela sa 15 godina. Kuriozitet je da su sedmogodišnji prijelazni rok dobile i dvije države koje u svojem pregovaračkom stajalištu odgodu za prodaju zemljišta nisu ni tražile - Estonija i Litva. Slovenija nije tražila prijelazna razdoblja, no s Bruxellesom je postigla dogovor o takozvanoj općoj ekonomskoj zaštitnoj klauzuli prema kojoj tijekom sedam godina može uvesti određene restrikcije.
Poslovni hr
0 komentari:
Objavi komentar