Čak 60 posto njiva u Istri zaraslo u korov

Od Ministarstva poljoprivrede očekujemo više natječaja za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta - jedinstven je to stav istarskih vinara i maslinara, iznesen tijekom susreta novinara hrvatskih redakcija s proizvođačima te predstavnicima resornog ministarstva, održanog ovog vikenda na Bujštini.



- Već deset godina nije bilo natječaja za državno poljoprivredno zemljište u Vodnjanu. Ovih se dana konačno i s nestrpljenjem očekuje natječaj za zakup oko 300 hektara na području Grada Vodnjana, rekao je Sandi Chiavalon, jedan od vodećih proizvođača maslinovog ulja u Istri.
Širenje nasada maslina usporeno je ne zbog toga što nema zemlje, već stoga što se ne može obrađivati zemljište države i Hrvatskih šuma pa ono ostaje zapušteno.

Na području Grada Buja, gdje je oko 50 posto poljoprivrednog zemljišta državno vlasništvo, jedan natječaj za prodaju nedavno je zatvoren. Pri kraju je sklapanje ugovora s poljoprivrednicima za ukupno 154 hektara. Prosjek cijene kreće se od 11 do 30 kuna po kvadratu, ovisno o poziciji i vrijednosti zemlje, koju procjenjuje Porezna uprava. U pripremi je još natječaja za zakup i prodaju na tom području, ali kad će se oni realizirati teško je znati.

Mnogi se proizvođači iz cijele Istre nadaju proširiti nasade vinograda i maslina u svojim općinama, ali žele posaditi i smokve i trešnje, koje također imaju dobre šanse na tržištu.
Usporedbe radi, u cijeloj je Hrvatskoj tek 33 posto državnog poljoprivrednog zemljišta. S takvom strukturom vlasništva nije ni čudo da je 60 posto istarskih njiva zaraslo u korov. Stoga je od presudne važnosti angažiranje države, gradova i općina ne bi li se zemlja privela svrsi, jer ima ljudi koji se žele baviti poljoprivredom.

I u Ministarstvu poljoprivrede konačno su shvatili da se mora nešto učiniti s tim velikim i neiskorištenim resursom. Upravo je u proceduri Zakon o poljoprivrednom zemljištu, čiji su osnovni ciljevi obrađivanje tih parcela i okrupnjavanje posjeda. Državni tajnik Krešimir Kuterovac tvrdi da će se njime ubrzati procedura davanja zemljišta u zakup. Općine i gradovi moći će dati svoje ili državno zemljište u kratkoročni najam. Zakon donosi obavezu vlasnika da uređuje zemljište ili ga da u zakup, u suprotnom će morati platiti kaznu. Uvodi se i kontrola prodaje poljoprivrednog zemljišta, kojega je u Hrvatskoj 70 posto od ukupne površine.
Uz to, pooštravaju se uvjeti prenamjene zemljišta u prostornim planovima. U tu će se svrhu osnovati agencija za poljoprivredno zemljište, koja će ubrzavati cijeli proces i voditi brigu o zemlji. Pored središnjeg ureda, svaka će županija imati podružnicu agencije. I općine mogu platiti kaznu ako ne raspolažu svojim poljoprivrednim zemljištem, rekao je Kuterovac.

Gradovi i općine donose programe raspolaganja tim zemljištem i u suglasnosti s resornim ministarstvom ono se prodaje ili daje u zakup. Dosad je prodano 16 posto od ukupno za to predviđenih 222 tisuće hektara u Hrvatskoj. U zakup je dano 50 posto od ukupno planiranih 117 tisuća hektara, dok je u koncesiju dano 40 posto od ukupno 123 tisuće hektara.
Privatni vlasnici dosad su mogli svojim parcelama raspolagati bez ograničenja. Ubuduće će, međutim, morati zemlju obrađivati, dati je u zakup ili prodati. Prodaja neće više biti moguća neposrednom pogodbom, nego putem javnog natječaja i uz posredovanje općine, grada ili agencije. Neće više biti moguće niti usitnjavati čestice do izrazito malih parcela, koje se zapravo vrlo često prodaju za nedozvoljenu građevinsku namjenu. Istra to, nažalost, jako dobro poznaje.
Veličina poljoprivrednog posjeda u Hrvatskoj smanjuje se iz godine u godinu. S 3,5 hektara 1955. godine danas u Hrvatskoj prosječni posjed ima 2,4 hektara.

Za usporedbu, prosječni poljoprivredni posjed u Engleskoj ima 68 hektara, u Švedskoj 42, a u Francuskoj 36. Okrupnjavanje posjeda nužnost je koju treba ubrzati novi zakon.
Drugi je zadatak spriječiti špekulaciju pri prodaji i zakupu. Na natječajima pravo prvenstva imaju obiteljska poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik, potom pravna osoba registrirana za poljoprivredu i također upisana u Upisnik te na koncu ostale fizičke osobe koje se namjeravaju baviti poljoprivredom.

Zakon ne dozvoljava rasprodaju poljoprivrednog zemljišta strancima, a u tijeku su pregovori s Europskom komisijom do koje godine će se to moći sprječavati.

Poljoprivredno zemljište još uvijek prejeftino

Strani fondovi otkupljuju poljoprivredna zemljišta i seoska imanja, posebice u Istri

Hrvatska mora zaštiti svoja poljoprivredna zemljišta, a što se tiče nekretnina, njihovo je tržište ionako već liberalizirano, izjavio je Dubravko Ranilović, predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i suvlasnik tvrtke Kastel. Kupnja poljoprivrednih zemljišta, kao i nekretnina, regulirana je u 4. poglavlju europske pravne stečevine - Sloboda kretanja kapitala. Hrvatska je u sklopu pregovora s Europskom unijom u srpnju za to poglavlje zatražila tzv. prijelazno razdoblje, i to upravo za prodaju poljoprivrednog i šumskog zemljišta.Moratorij na kupnju
Ako hrvatski zahtjev Bruxelles prihvati, državljani EU ne bi mogli kupovati hrvatsko poljoprivredno i šumsko zemljište 12 godina nakon ulaska naše zemlje u Uniju. No članstvo u EU ipak je još daleko, a mjere zaštite treba primijeniti odmah jer strani fondovi formalno putem hrvatskih društava već otkupljuju poljoprivredna zemljišta po Hrvatskoj. Naša seoska imanja i poljoprivredna zemljišta imaju niske cijene, jeftina su, kaže Ranilović te napominje kako je takav otkup posebno raširen u Istri i u sjevernoj Hrvatskoj. Riječ je očito o manipulativnoj kupnji jer su cijene tih zemljišta još jako niske. Jednom kada one narastu, ne treba se bojati masovne kupnje, ističe Ranilović.

Situacija s nekretninama posve je drukčija te neka vrst dodatne zaštite više ne bi imala smisla. Hrvatsko tržište nekretnina, kako ističe Ranilović, već je godinama zapravo liberalizirano. Od 1. veljače 2005. godine na snagu je stupila odredba Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) prema kojoj stranci, državljani EU, mogu kupovati nekretnine u Hrvatskoj na temelju reciprociteta - znači ako građani Hrvatske mogu stjecati nekretnine u njihovoj matičnoj državi. Kako reciprocitet postoji u gotovo svim članicama EU, tržište naših nekretnina de facto je posljednjih četiri godine bilo otvoreno svim Europljanima, izuzev primjerice Česima. "Zakon reciprociteta" vrijedit će do 1. veljače iduće godine, a onda će se, kako predviđa SSP, naše tržište nekretnina i službeno posve liberalizirati.

Otada Ministarstvo pravosuđa više neće provjeravati utemeljenost zahtjeva Europljana za kupnju nekretnina. No, da dosadašnja djelomična liberalizacija nije rezultirala masovnom rasprodajom hrvatskih nekretnina, potvrđuju i statistički podaci.


Pozitivni odgovori
Ministarstvo pravosuđa zaprimilo je do sada ukupno 8122 zahtjeva stranaca za kupnju nekretnina, od čega ih je obrađeno 6904. Na 3440 zahtjeva pozitivno je odgovoreno, dana je suglasnost za kupnju nekretnine, odbijeno je 867 zahtjeva, a 2047 predmeta nije obrađeno. Ništa se posebno neće dogoditi 1. veljače iduće godine kada će se hrvatsko tržište nekretnina posve otvoriti državljanima EU, uvjeren je Ranilović.

Članstvo u Uniji moglo bi pozitivno utjecati na cijene, ali samo nekih nekretnina, primjerice u Zagrebu i priobalju. Treba imati na umu da u Hrvatskoj ima svega oko deset posto vrhunskih nekretnina koje su privlačne bogatijim Europljanima, napominje predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK.


Novim članicama EU sedam godina odgode

Poljska je jedina od deset postkomunističkih država, novih članica EU, koja je dobila odgodu prodaje poljoprivrednog i šumskog zemljišta strancima na 12 godina, koliko traži i Hrvatska. No Varšava je na početku pregovora tražila čak 18 godina odgode. I ostale su zemlje na početku licitirale "veće brojke", ali na koncu je Bruxelles za svih osam kandidatkinja odredio rok odgode od sedam godina. Čak pet sadašnjih novih članica EU tražilo je odgodu od deset godina - Bugarska, Češka, Mađarska, Letonija i Slovačka.

Rumunjska je pak počela sa 15 godina. Kuriozitet je da su sedmogodišnji prijelazni rok dobile i dvije države koje u svojem pregovaračkom stajalištu odgodu za prodaju zemljišta nisu ni tražile - Estonija i Litva. Slovenija nije tražila prijelazna razdoblja, no s Bruxellesom je postigla dogovor o takozvanoj općoj ekonomskoj zaštitnoj klauzuli prema kojoj tijekom sedam godina može uvesti određene restrikcije.

Poslovni hr